Напомена:
Najveći uspeh je postigao komadom Ostrvo dragog kamenja (Island of Jewels, 1849). Aktivnost nije prekidao ni u toku sledeće dve decenije, pišući sve do 1871. za razna pozorišta. Poznat je i kao stručnjak za heraldiku i kostime. Bio je jedan od osnivača Britanskog arheološkog društva (1845). Napisao je Istoriju britanskih kostima (1854). Na molbu Ministarstva vojske, uredio je, 1869, hronološkim redom zbirku oklopa u londonskoj „Tvrđavi“ („Tower“). U „Kovent Gardenu“ je 1823. sačinio nacrte kostima za novo prikazivanje Šekspirovog Kralja Džona. U stvari, bilo je to prvi put da se jedna istorijska drama opremi autentičnim kostimima. Napisao je velik broj komada koji se jednim delom graniče sa burleskom, a drugim s ekstravagansom. Stil mu je često nedoteran, ideje trivijalne, ali mu komadi obiluju igrama reči. Primer je pisca koji je, težeći za izvanrednim i služeći se mešavinom spektakularizma, aluzija i parodija klasičnih legendi, uspeo da stigne do pravog stvaralaštva. U dramsku vrstu koja do njega nije umela da izađe iz grubosti i sirovosti, uneo je delikatnost i rafiniranost. U SNP je 1865. prikazan njegov istorijski komad u dva čina Karlo XII na ostrvu Rujanu (Charles the XII, 1830).