Напомена:
Želeo je u početku da se posveti operskoj muzici ali se opredelio za glumu pa je od 1910. godine bio već u trupi Ljubomira Rajačića Čvrge, zatim kod Sime Bunića da bi 1914. godine bio primljen u Narodno pozorište u Beogradu kao epizodista i sufler. Između dva rata bio je glumac i reditelj u Novom Sadu, Splitu, Cetinju. Za vreme rata bio je rukovodilac Pozorišta udruženih glumaca "Srbozar". Posle oslobođenja zemlje našao se prvo u Vršcu, zatim u Nišu i na kraju karijere u Beogradskom dramskom pozorištu. Bio je veoma aktivan dugo vremena u staleškim organizacijama glumaca i sudelovao je u mnogobrojnim akcijama. Imao je organizacionih sposobnosti i doprinosio je boljoj organizaciji pozorišta u kojima je delovao. Pored glumačkih ostvarenja prevodio je i režirao za pozorište. Od njegovih prevoda u novosadskom teatru su izvedeni: "Tovarišč" Ž. Devala (1934), "Vesela zabuna" A. Herca (1936) i "Veliko iznenađenje" Z. Gajera (1937). Hroničari pozorišta ističu da je bio solidan karakterni glumac, muzikalan, pravilne dikcije, te je spadao u krug tzv. „glumačke inteligencije“. U okviru Udruženja glumaca aktivno se borio za glumačka prava.